Sinodalni hod u Labinskom dekanatu

U subotu, 2. travnja, održao se susret svećenika i vjernika na nivou Labinskog dekanata u crkvi Sv. Franje u Podlabinu a povod okupljanja je bio zajedničko promišljanje o sinodalnosti Crkve na što nas poziva papa Franjo.  Pedesetak vjernika se odazvalo pozivu svojih svećenika. Bili su to vjernici različitih životnih dobi, od najmlađeg srednjoškolca pa do najstarije devedesetgodišnjakinje, i različitih staleža. 

Susret je započeo Molitvom za sinodu a animator susreta je bio najmlađi svećenik dekanata vlč. Wojciech Wlazlo. Nakon čitanja prigodne Božje riječi vlč. Wojciech je nastavio:

“Sinoda se odvija na početku po dekanatu i biskupijama, kasnije po kontinentima, a na kraju će to biti jedna univerzalna sinoda. Htio sam da naše razmišljanje uvijek polazi od Božje riječi. Čuli smo situaciju iz Djela apostolskih; to su počeci Crkve, kad se zajednica okuplja i pojavljuju se prvi problemi, kad imamo neke podjele: neki Židovi koji su grčkog porijekla, drugi koji drugačije razmišljaju i vidimo odmah tu i rješenje koje predstavljaju apostoli, prvenstveno apostoli koji se sakupljaju zajedno sa svima, koji pozivaju sve svoje učenike da budu zajedno. Tema ove sinode je ZAJEDNIŠTVO, SUDJELOVANJE i POSLANJE. Prvenstveno se učenici okupljaju na nalog apostola, kasnije oni izabiru između sebe sedam onih koji će biti poslani i na kraju će ta sedmorica biti postavljena kao pomoć njima. Na kraju čemu služi to? Ovi su ljudi umjesto jedne mase, grupe koja bi prigovarala apostolima (što znamo možda i iz naše prakse da volimo i mi ovako jedni drugima prigovarati koji put),  postali sposobni za poslanje. Dakle, zajedništvo, sudjelovanje i poslanje. I kako su oni riješili taj problem? Kako su oni ušli i izabrali između sebe 7 muževa punih Duha Svetoga i vjere? Kaže ova Riječ koju smo pročitali da je Božja riječ rasla i uvelike se množio broj učenika u Jeruzalemu. To sakupljanje čini da u nama Riječ Božja raste i da raste broj učenika. To bismo i mi htjeli od naše sinode, da  možemo  voljeti i promicati ovu Riječ Božju, da ona može rasti pa da raste i broj učenika, broj onih koji vjeruju u Krista.

Što je to sinoda? Sinoda se odvija od 2021. – 2023. god. Dolazi od dvije grčke riječi: sin i odus, što znači „hodati zajedno“. Radi se o jednom zajedničkom hodu na koji nas poziva Sveti Otac papa Franjo. Inače, sinoda je savjetodavno tijelo Svetog Oca. Biskupi iz cijelog svijeta bi se okupili u Vatikanu, raspravljali bi o nekoj temi, (npr. sinoda o evangelizaciji, sinoda o mladima) i na kraju bi bio donesen neki dokument. Međutim, ovog puta situacija je doista izvanredna jer je Sveti Otac htio da ovaj put ne ide odozgo prema dolje, nego da ide odozdo prema gore. Mi se na početku ove sinode okupljamo ovdje. Sinoda je crkveno događanje koje se saziva sa ciljem promišljanja i razgovora o aktualnim problemima Crkve. Dakle, vidjet ćemo koji su problemi. Sveti Otac papa Franjo predložio je 10 stvari o kojima bi trebalo raspravljati. Naša biskupija je sve te stvari sažela u jedan upitnik na koji ćemo kasnije odgovarati. Ali prije nego počnemo odgovarati, idemo dalje. Dakle, Sveti Otac je započeo ovu sinodu u listopadu 2021. godine. Koji je cilj ove sinode? Sinoda se fokusira na temu sinodalnosti, zajedništva u Crkvi. Cilj sinode je pružiti priliku cjelokupnom Božjem narodu zajedno promišljati o putu prema Crkvi koja je više sinodalna, koja ima više zajedništva. Dakle, mi želimo vidjeti kako u našoj Crkvi između nas može biti više zajedništva.  Čemu služi sinoda?

Prvenstveno, obnovi međusobnog povjerenja u Crkvi. Jedni prema drugima često imamo zamjerki, ova sinoda služi obnovi zajedništva među nama. Želimo stvoriti nove i iskrene odnose među nama, izgraditi mostove među ljudima. Za sve to je potrebno: promijeniti mentalitet i obraćenje srca. Dakle, taj proces koji mi počinjemo znači da se mi obratimo, da druge možemo drugačije gledati,  znajući da nas Bog poziva na zajedništvo. Duh Sveti… kažemo u smislu, ljubav Boga Oca, zajedništvo Duha Svetoga sa svima vama. Mi to želimo između nas, da to bude stalno.

Ključni pojmovi:

Zajedništvo – pronalazi svoje najdublje korijene u ljubavi jedinstvenog Presvetog Trojstva. Između samog Božjeg naroda postoji jedan osjećaj vjere, jedno osjetilo vjere. Znači da Božji narod, svi imamo jednu intuiciju što je od vjere, a što nije od vjere.

Poslanje – ima misionarsku dimenziju. Cilj mu je kroz veće zajedništvo i sudjelovanje osposobiti Crkvu za bolje i kvalitetno svjedočenje Radosne vijesti. Cilj je da se na kraju možemo obratiti i bolje Krista predstaviti. Problem je možda da puno puta ljudi ne vide Krista u Crkvi. Mi želimo da bude on vidljiv, da može On biti jači kako se mi budemo obraćali.

Sudjelovanje – temelji se na činjenici da su svi vjernici pozvani služiti jedni drugima po darovima koje je svaki primio od Duha Svetoga; cijela zajednica je pozvana moliti, živjeti i djelovati (dakle sudjelovanje o kojem smo govorili u Djelima apostolskim)

Postoje različite opasnosti i zamke o kojima govori papa Franjo:

Formalizam – da svede ovu sinodu na prazne riječi, obavimo sinodu jer je tako rekao papa Franjo pa smo mirni.

Intelektualizam – koji čini sinodu teoretskim promišljanjem o problemima. Evo, kako bi trebalo biti? Svi znamo da bi trebalo biti u Crkvi ovako.

Nepokretljivost – navikli smo na neki standard u Crkvi i zapravo čak nam odgovara sigurnost naših navika. Tako da se ništa ne mijenja.

Ali potrebno je da otvorimo srce i slušamo što Duh Sveti govori Crkvi, da slušamo Duha Svetoga.

Temeljna pitanja koja se postavljaju su: Kako se danas zajednički hod ostvaruje u našoj Crkvi? Na koje nas korake Duh Sveti poziva da bismo rasli u našem zajedničkom hodu?

10 tematskih jezgri koje je predložio Sveti Otac a mi smo ih složili u jedan upitnik:

Suputnici na istome putu – u Crkvi i društvu na istome smo putu, stojimo rame uz rame jedni s drugima

Slušanje – slušanje je prvi korak zajedništva; ono zahtijeva srce koje je otvoreno i u kojem nema predrasuda

Govoriti – svi smo pozvani govoriti istinu u slobodi, posebice ono što nas muči i što nam je u srcu, tako da ćemo imati priliku danas govoriti. Saslušati jedni druge, govoriti, hodati zajedno. Tu smo zajedno tako da već polako to ostvarujemo.

Slaviti – zajednički hod moguć je jedino ako se temelji na zajedničkom slavljenju Euharistije

Suodgovornost – u Crkvi koja želi biti sinodalna svi su pozvani sudjelovati u zajedničkom poslanju, na koji način može svatko od nas doprinijeti rastu naše zajednice

Dijalog –  put ustrajnosti zajedno

Kršćanstvo – kršćanske vjeroispovijesti, kako zapravo izgleda dijalog i odnos prema braći kršćanima drugih vjeroispovijesti, važan je segment zajedništva

Sudjelovanje u vlasti – zajednička crkva je crkva koja teži timskome radu

Razlučivati i odlučivati – u zajedništvu se odluke donose na temelju suglasja koje je plod zajedničke poslušnosti Duhu Svetomu

Odgajati za sinodalnost – duhovna sinodalnost je odgajanje za zajedništvo koje mora postati životno načelo

Prvi naziv za kršćane nije bio „kršćani“, nego ljudi istog puta, koji hodaju. Hodaju da bi stigli negdje. Ako hodaš, još nisi stigao. Ako hodaš, imaš još dio puta za prevaliti. Znači da još nisi stigao. Znači da puno toga još ne razumijemo, na puno toga još ne možemo odgovoriti.

Zaključak: Sinoda je zajedništvo, sudjelovanje i poslanje. Za ovaj sam susret izabrao sliku na kojoj su sv. Petar i sv. Pavao zajedno. Oni se nisu najbolje slagali. Sv. Pavao je prekoravao sv. Petra. Kaže, evo vidio sam da ne ide Božjim putem (poslanica Galaćanima). Zato sam ga prekorio. Ali mada se oni nisu uvijek slagali, na slici su zajedno i njihova fešta se slavi zajedno. Petar predstavlja instituciju, Crkvu, dobio je nalog od Krista da vodi Crkvu, a sv. Pavao predstavlja karizmu koju mu je dao Duh Sveti da rastu u njemu darovi i doprinosi Crkvi na taj način. Ne možemo zamisliti Crvku bez sv. Petra ni bez sv. Pavla. Uvijek bi bila šepava Crkva. Na kraju to je bilo toliko važno za nas, da imamo 29.6. ovaj blagdan sv. Petra i Pavla zajedno, apostoli jedan i drugi.”

Nakon detaljnog i poučljivog objašnjenja o sinodi, vlč. Wojciech je pozvao okupljene na rad u grupama. Stvoreno je 6 grupa a svaka je grupa imala jednog svećenika koji je na taj način mogao izravno sudjelovati u razmišljanjima, konstruktivnim prijedlozima, komentarima i savjetima sudionika. Osnova razgovora u grupama bio je upitnik koji nam je dostavila naša biskupija. Sudionici su dobili upitnike, a  ostalim vjernicima se dala mogućnost da upitnike preuzmu u svojim crkvama. Popunjene upitnike svi vraćaju u kutije koje su za to postavljene na vidljivim mjestima u crkvi. Bila je to prigoda da saslušamo jedni druge, da čujemo različite životne priče početaka obraćenja, da budemo u tom trenutku jedni za druge. Svaki je sudionik mogao slobodno i otvoreno ukazati na probleme u svojoj župnoj zajednici kao i na prijedloge kako doći do rješenja problema. Nakon dvosatnog rada po grupama, nastavilo se zajedničko druženje u dvorani crkve. Zahvalni smo svećenicima što su nam omogućili ovakvu vrstu zajedništva jer smo doživjeli uistinu kako smo svi Crkva, i oni za nas i mi za njih, a to je pravi put sinodalnosti. (LB)