Sv. Ana svečano proslavljena u Sv. Martinu

Sv. Ana svečano proslavljena u Sv. Martinu

Župljani Sv. Martina se svake godine posebno pripremaju za proslavu dva svoja zaštitnika, Sv. Martina u jesen te Sv. Anu u ljeti. Tako je bilo i 26. srpnja ove godine. Iako prognoza vremena nije bila naklonjena organizatorima, pripremljen je plato u borovoj šumi nadomak crkve kako bi se sv. misa održala na otvorenom. Vrijedni su domaćini uložili sav trud oko uređenja misnog prostora i Bog ih je nagradio lijepim vremenom. Na proslavi se uz župljane okupio veći broj hodočasnika iz okolnih župa Labinštine.

Slavlje je započelo procesijom s kipom Sv. Ane iz crkve do platoa. Sv. misu je predvodio labinski kapelan vlč. Wojciech Wlazlo, a u koncelebraciji je bilo 5 svećenika.

Predvoditelj slavlja je u prigodnoj homiliji istaknuo: „ Nadam se da smo svjesni milosti koje nam daje Gospodin da možemo biti ovdje i slušati Božju riječ, čuti ono što su drugi htjeli čuti a nisu mogli i vidjeti a nisu vidjeli. Bog nam daje da živimo od Njegove providnosti. Danas je poseban dan, slavimo Sv. Anu i Sv. Joakima koji su roditelji Blažene Djevice Marije. Evanđelja ništa ne govore o njima već jedan spis iz 2. stoljeća, protoevanđelje po Jakovu. Sv. Ana je bila žena iz svećeničkog roda, Sv. Joakim je bio čovjek iz bogate obitelji. Oni su se oženili međutim pratio ih je jedan križ jer nisu mogli imati djece. To je u to vrijeme bilo smatrano kao jedno prokletstvo, pomanjkanje Božjeg blagoslova. Po čudesnom Božjem djelovanju, Sv. Ana je mogla začeti Mariju iako je već bila u godinama. Sv. Ana nam puno toga otkriva o nama. Temeljno je na putu vjere otkriti da mi neke stvari ne možemo, da su van našeg dometa. Povjerenje koje je Sv. Ana imala prema Gospodinu, molitve koje je upravljala Gospodinu da može imati djecu su zapravo taj stav koji bi trebali imati mi. Blago nama ako otkrijemo da nismo samodostatni. Upravo pomanjkanje nečega, upravo to što nam fali, otvara nas za Boga. Kada se osjećamo promašeni, nesigurni, nemirni, kad vidimo da život nije u našim rukama to je ono što nas otvara na tu ovisnost o Bogu. Najvažnije je upoznati Krista, Gospodina. Preko malih stvari, preko male vjernosti Bogu, preko djela u kojima dajemo slavu Gospodinu ostvaruje se ono veliko, ostvaruje se spasenje naroda Božjega. Bez malih ljudi nema Krista. Ne tražimo ono što je visoko već tražimo ono što je ponizno, jednostavno. Neka naš život bude prožet povjerenjem kakvo su imali Sv. Ana i Sv. Joakim.“  

Na kraju sv. mise je uslijedio blagoslov majki, trudnica, djece i starijih osoba a dragi gost don Luka Pranjić, naš misionar u Ekvadoru, je ukratko iznio svoje svjedočanstvo o životu i misijskom radu u toj latinoameričkoj zemlji. Potom je slijedila misijska akcija MIVA u kojoj je don Luka blagoslovio vozila a sav prihod koji je tom prigodom prikupljen namijenjen je potrebama njegove misije. (LB)  

Najave