Sv. Lovro u Sv. Lovreču Labinskom

Sv. Lovreč Labinski slavi svoga zaštitnika sv. Lovru radosno i smireno. Ovdje nema  „gungule”. Sve je mirno, skromno i dostojanstveno. Mnoge su se okolnosti promijenile, od vremena pokojnog župnika Jakova Miličića (umro 19. 10.  2004.) kad su se slavile nedjeljom dvije mise u toj crkvi. Tad su tu djelovale i župske časne sestre, čiji je pastoralni rad puno značio. Uvelike se smanjio broj stanovnika i vjernika župe. Mnogi su ostarili i onemoćali. Drugi su stari ali ipak još nekako skupe snage i dođu. Malo je srednje generacije, a mladi i djeca ne dolaze. Ako idu u crkvu, okrenuli su se prema Labinu jer tamo idu i u školu i na župsku pripravu za prvu pričest i svetu krizmu. Nekad je jako puno Lovrečana iz Amerike, Francuske, Italije i iz drugih zemalja, kamo su se raselili, dolazilo na Lovrečevu. I oni su ostarili i onemoćali i svake godine ih je sve manje.

            Ove 2024. godine častitelje sv. Lovre dočekala je obnovljena sakristija, obnovljen i osposobljen razglas, lijepo cvijeće – za koje su se pobrinule župljanke, lijepo uređena crkva i veći dio svećenika Labinskog dekanata. Propovijedao je ovdašnji župni vikar vlč.Wojciech Wlazlo naglasivši posebno karitativni rad sv. Lovre.

            U slavlju se osjećalo zajedništvo i opuštenost. Ljudi su se rado zaustavili nakon mise i pričali uz osvježavajuće piće i kolače. Mnogi su se prisjećali kako je nekad bilo, osoba kojih više nema  na ovom svijetu, i također onih koji su u stranom svijetu… što rade, koga gdje imaju, kad bi mogli doći (možda dogodine?!) i slične drage teme. Valja pohvaliti hodočasnike iz drugih župa Labinskog dekanata čija prisutnost, pomoć u sviranju, pjevanju i drugoj suradnji svjedoči o kršćanskom zajedništvu i katolicitetu. (Bib)