Sveti Ivan Bosco – vjerni prijatelj mladih duša

Ivan Bosco ili kako on više voli da ga se zove „don Bosco“ rođen je u malom mjestu Becchi u Italiji 1815. godine u siromašnoj obitelji. Za ono vrijeme bio je jako nadaren i zato je, umjesto da radi na polju, otišao na školovanje. S 12 godina odlučio je postati svećenik, ali drugačiji od ostalih – htio je raditi s djecom i mladima. Zaređen je 1841. godine kada je imao 26 godina.

Kao mladi svećenik, po prvi put počinje se susretati s djecom i mladima izloženima uličnom životu. Don Bosco je vidio kako ih iskorištavaju za rad i kako, bez obzira na to, nemaju dovoljan prihod da prehrane svoju obitelj. To su bila djeca bez jednog ili oba roditelja, prepuštena sama sebi. Živjela su samo od onog što su ukrala i zato su završavala u zatvoru. Don Bosco nije htio dopustiti da njihove mlade duše propadaju. Htio im je pomoći. U početku ih je pozivao na nedjeljne kateheze , a osmislio je i razne igre kojima ih je još više privukao. Kasnije osniva prvi oratorij („mjesto molitve“). Kao što doslovni prijevod to govori, molitva je bila aktivnost koja se tamo najviše odvijala.

Don Bosco je, kako kaže, „za njih učio, za njih radio, za njih živio i za njih je bio spreman dati i život.“ On je njima dao ono što oni nikada nisu osjetili – ljubav, toplinu doma, zajedništvo, ali najbitnije od svega, dao im je nadu – da svatko može biti sretan i da se svatko može promijeniti ako pusti Gospodina u svoje srce. On je bio osoba koja im je pokazala da Bog postoji i da ih voli baš takve kakvi jesu. Don Bosco je, zahvaljujući velikoj Božjoj milosti, bio jedina osoba koja od njih nije ništa tražila, ali ih je beskrajno ljubila! Možemo reći da je on bio istinski borac za njihove duše.

Neka nas na svakom koraku prati don Boscov zagovor kako bismo se i mi borili za spas vlastite duše, ali i svih ostalih duša, naročito onih koje najviše pate. Molimo za sve duše, da dopuste Isusu da ispuni njihova ranjena srca svojom beskrajnom ljubavi i milosrđem i da ih kada dođe čas, dovede k sebi. Amen. (PŠ)