U spomen članu Župnog pastoralnog vijeća

JOSIP DIMINIĆ, AKADEMSKI KIPAR I SLIKAR

Josip Diminić, akademski kipar i slikar iz Labina, preminuo je u Domu zdravlja u Labinu 17. svibnja 2019. godine. Iako je bio vrlo nadaren i marljiv, bio je i veoma skroman u držanju i riječi. Nikad nije povisivao glas ili se otimao za riječ. Dapače, vrlo je malo govorio. Govorio je kroz svoja umjetnička djela i široku organizaciju umjetničkih postava i kolonija. Zaista je puno toga iza njega ostalo. Njegov je izričaj osebujan i vrlo prepoznatljiv i začudan. Gotovo na granici dječjeg igranja i poimanja.

Tako, kako je bio nenametljiv, tako je nenametljivo i otišao s ovoga svijeta. Nakon što mu je umrla žena Jasna 2016. god., on se počeo gubiti u realnom svijetu: nije se više snalazio u osnovnim životnim koordinatama i potrebama. Njegova umjetnička duša nije se mogla baviti svakodnevnim, ali neizbježnim, “tričarijama”, pa je otišao kod kćerke u Italiju, odakle je došao umrijeti doma u svoj Labin. Pokopan je u rodnom Svetom Lovreču Labinskom, začuđujuće skromno s obzirom na njegov značaj i doprinos kulturi ne samo labinskog kraja, nego i šire: preko međunarodnih granica. Tako često završavaju velikani: njihova djela će svjedočiti o njima.

Pokopan je kao vjernik. Dan-dva prije primio je bolesničko pomazanje. Bio je član Župnog pastoralnog vijeća župe Gospe Fatimske u više mandata. Uz  supugu Jasnu pomagao je, kao član stručnog žirija, odabirati najuspješnije dječje radove za vjersku izložbu “Ususret Uskrsu” koja se priređivala godinama u Muzeju grada Labina na Cvijetnicu u organizaciji udruge HKZ “Mi”-Labin.

Josip Diminić bio je član Družbe braće hrvatskog zmaja i prijatelj mons. Ivana Milovana; prilikom zadnjeg susreta u Labinu s ponosom je Biskupu pokazao projekt Mediteranski kiparski simpozij – posvećen suvremenom monumentalnom parkovnom kiparstvu na Dubrovi.

Izraz sućuti uputio je biskup porečki i pulski u miru Ivan Milovan, bivši župnici Željko Zec i Vilim Grbac.

Hvala, Josipe, počivaj u miru Božjem.