Web diskusija – Prijedlozi običnog župnika
Sviđa mi se postupak ministrice Divjak u vezi mature; matura će se održati, a “materija” nastavne jedinice drugog polugodišta neće biti zastupljena na maturalnom ispitu. Na taj način treba pristupiti i drugim problemima.
Nas zanimaju naši crkveni, odnosno pastoralni problemi, odnosno zadatci. Pitanje prve pričesti mogu rješavati sami župnici jer mogu staviti u bilo koju nedjelju. Ovisi samo o njima. Budući da se ovdje ne radi o zanemarivanju ili lijenosti s obzirom na svladavanje potrebnog znanja, bilo djece bilo roditelja, nego o općoj spriječenosti svih da potpuno izvrše potrebne zadatke za pripremu na primanje ovih sakramenata (ispovijedi i pričesti), treba ublažiti propisane mjere i podijeliti sakramente, onima koji su od početka redovito dolazili i na župnu katehezu i na mise.
Na nešto drugačiji i kompliciraniji način, jer termin podjele određuje Biskup, trebalo bi učiniti i sa krizmom. Treba ju svesti na osnovni liturgijski događaj bez suvišnog glamura bilo u crkvi bilo kod kuće. Ali trebalo bi to učiniti, jer kako nam Nacionalni stožer civilne zaštite daje na znanje, corona bi nam mogla opet na jesen mrsiti redoviti životni tijek, a to znači da se neće krizma moći ni u jesen podijeliti, a onda možda ni cijele iduće godine, i tko zna dokle će još trajati te posebne mjere i na kakav način. Da nam se ne bi dogodilo kao i nakon II svjetskog rata da mnoge generacije ostanu bez krizme, a onda nastanu tko zna kakvi sve problemi jer se situacija sa živim bićima i ljudima konstantno mijenja i to u nepredvidivim pravcima. Dakle, moj prijedlog je pojednostavimo i učinimo!
Blaženi Miroslave Bulešiću, moli za nas da nas Gospodin očuva “ratnih i poslijeratnih” zala jer smo u “ratu s nevidljivim i neopipljivim i nepredvidivim neprijateljem: coronom.”
vlč. Blaž Bošnjaković
Komentar čitatelja:
Kako sve više prolazi ovo vrijeme kada ne možemo dolaziti na sv. misu, osjećam veliku duhovnu suhoću i pustoš, duhovnu anoreksiju… Kao što nam je hrana potrebna za tijelo, za održavanje na životu, tako nam je potrebna i duhovna hrana, da se hranimo Tijelom Kristovim jer nam je Isus i rekao ako ne jedemo Njegovo tijelo nećemo imati život vječni. Mislim da bi se trebalo pokušati pronaći nekakvo rješenje, da ne ugrozimo zdravlje bližnjih, a da se čim prije služe sv. mise s ograničenim brojem vjernika. Jer mi smo kao Crkva – Tijelo Kristovo pa ako i tijelo duhovno oboli treba ga liječiti a naš je lijek samo Isus koji nam se ostavio pod prilikama kruha i vina. Žao mi je i naših pastira čija je služba okrnjena jer su oni koji su za narod sada ostali bez tog naroda…
Daj nam Bože milost da možemo što prije blagovati Tvoje tijelo!