Web – diskusija: VRIJEME JE!!!
Hvala Bogu, kako već mjesecima molimo, pošast korone virusa se polako smiruje. Znam da nije prošla i vjerujem da će negdje pritajeno čučati i, da će ubuduće, nesigurnošću začinjati (začiniti) svaki naš dan. Želimo i nadalje biti oprezni, ali ne želimo biti robovi straha pred njom. Želimo živjeti. Ne samo zdravo tjelesno, već i duhovno. Želimo ne samo pokretanje i napredak posla i ekonomije, nego i duha. Narod je duhovno ogladnio. Ovo što prima preko televizije, radija i elektroničkih sredstava je dobro, ali samo u neposrednoj “ratnoj” opasnosti. Sirene već jednom trebaju zatrubiti kraj uzbune da izađemo iz skloništa na svježi zrak i milo, toplo sunce. Da slušamo cvrkut ptica, a ne lupanje lonaca, poklopaca i drugih sredstava za “tjeranje” zlih duhova.
Ne možemo mi vjernici biti zadnji koji će izići na slobodu. Neka nas oslobode uz primjerene mjere; može taj proces ići postepeno, kao što je postepeno i nametnut. Treba dozvoliti narodu da ide u crkvu; slažem se, neka se drži primjereno odstojanje među vjernicima, neka ih se poziva da se ne rukuju ni prije mise ni za vrijeme mise, neka ne bude zajedničke blagoslovljene vode u škropionicama, neka se ne dijeli pričest u usta nego na ruku (do daljnjega).
Svakako mi vjernici puno manje međusobno u crkvi, i inače, kontaktiramo nego ljudi na ulici, u trgovinama, u kafićima i restoranima, na utakmicama itd. Mi smo usmjereni na obred, božansku liturgiju… za vrijeme kojih baš nema nekih fizičkih kontakata. I djeca u školi i nastavnici su si puno bliži fizički, nego vjernici u crkvi, i puno su duže svi zajedno u jednoj prostoriji, nego mi vjernici. Daleko više dišnih para izbacuju navijači na utakmici od sudionika bilo kojeg vjerskog obreda.
Sav vjerski, sakramentalni život je zamro. Svi se drugi pripremaju za nove aktivnosti, trebaju i vjernici. Trebaju se i djeca i njihove obitelji pripremati za primanje sakramenata Prve pričesti (i prve ispovijedi) te krizme. Kao što će ova školska godina dati rezultate sumnjive kvalitete, ali će ju svejedno, ako je ikako moguće, spasiti da se ne ponavlja, tako i vjernička djeca imaju pravo, makar okrnjenog znanja i prakse primiti sakramente kojima se nadaju i na koje su se koliko su mogli, pripremali i treba ih još, koliko je moguće, u ovim uvjetima, pripremiti. Bilo bi žalosno da im se uskrate. Držali smo se ponizno i vjerno danih uputa i sad je vrijeme da nam se polako dadu druge upute. Mi smo ih se držali – što se tiče crkvenog prostora i liturgijskih obreda – zato jer su nas na to pozvali naši biskupi, pa od njih očekujemo i donošenje novih uputa.
vlč. Blaž Bošnjaković
Poštovani vjernici i čitatelji našeg weba. Uključite se u ovu raspravu. Neka se čuje vaše mišljenje, vaše vjerske potrebe, vaše čežnje … i ostalo. Molim Vas neka to bude izgrađujuće, dostojno ovog profila… Ako je kritično, neka je s ljubavlju. Uvredljive sadržaje nećemo objavljivati. Svoje mišljenje i pitanja možete poslati na: shallom2712@gmail.com