Započela trodnevnica u župi Rođenja Marijina
Početkom tjedna, u ponedjeljak. 5. rujna, je započela trodnevnica u župi Rođenja Marijina u G. Labinu. Na poziv župnika don Mirka Vukšića, koji stoji iza organizacije ove duhovne obnove, uoči svetkovine Male Gospe gosti predvodnici ove trodnevnice su članovi Zajednice Omnia Deo. Labinski vjernici kao i svi oni koji su prisustvovali prvom danu duhovne obnove imali su priliku upoznati duhovnu obitelj u koju su okupljene časne sestre, bogoslovi, svećenici kao i laici. Po prvi put se ova mlada zajednica pojavljuje u Porečkoj i Pulskoj biskupiji kao predvodnik duhovne obnove. Liturgijsko pjevanje vodi slavljenički tim zajednice kojeg sačinjavaju časne sestre i bogoslovi.
Nakon pozdravnih riječi domaćeg župnika don Mirka Vukšića, uslijedila je molitva sv. krunice u čijem su se vođenju desetica izmjenjivale časne sestre. Njih dvije su nakon toga posvjedočile svoj životni put koji ih je doveo do duhovnog zvanja u kojem danas živo, radosno i hrabro slijede svoga Učitelja Isusa, svjedočeći nadasve ljepotu zajedništva. Na njihovim licima isijava taj Božji duh koji ih nadahnjuje i vodi.
Zanimljivo je da ovoj zajednici pripadaju i dvojica naših kapelana, don Stipe Breko i don Jurica Vekić koji su dali svoj doprinos u organizaciji duhovne obnove.
Svetu misu je predvodio član zajednice don Domagoj Duvnjak u koncelebraciji labinskih sadašnjih i nekih od bivših svećenika. Predvodnik slavlja je započeo navještaj: „Isus ništa drugo ne zapovijeda, čak i koristi riječ zapovijed, kao što zapovijeda ljubav. Stavite se u svoju životnu situaciju – što je najvažnije za tvoj život? Isus bi ti rekao kao i zakonoznancu – Ljubi Boga svojega svim srcem, svom dušom svojom, svim umom svojim i svom snagom svojom! I druga zapovijed – Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga! Nema veće zapovijedi od tih. Nema ništa važnije u životu doli tih zapovijedi. Trebamo vršiti te zapovijedi, a ne da ih znamo. Nikakve diplome, nikakve karijere, nikakve udaje, ni rođenje sina, kćeri, badava nam sve to ako čovjek ne postigne ljubav, da njegovo srce ljubi. Ali ne bilo kako. Isus je izričito rekao kako ga trebamo ljubiti. Svim ga srcem trebamo ljubiti, a ne polovično. Nije rekao malo ljubite svijet i grijeh, a malo mene. Bog traži naše cjelovito srce. On to i zaslužuje.“
Nakon uvoda don Domagoj je nastavio: „Po meni postoje dvije vrste ljubavi: naravna i nadnaravna ljubav. Naravna ljubav je kada ljubimo onoga koji mene ljubi, koji mi je drag, koji mi paše po naravi, karakteru, od kog imam koristi. Za takvu ljubav Isus kaže – Kakva li vam plaća? Zar to ne čine i pogani? Krist nas je učio kako trebamo ljubiti. On visi na križu i za onoga koji ga proklinje, pljuje, gazi, razapinje kao i za najvećeg svetca. Visi i za desnog i za lijevog razbojnika, i za grješnika i za svetca. Bog nas ljubi bezuvjetno. Tako traži da i mi ljubimo. Mi možemo ljubiti nadnaravnom ljubavlju isključivo ako ostvarimo odnos s Bogom. Jer ta ljubav dolazi od Boga. To je ulivena krjepost koju Bog ulijeva u moje srce. Osposobljava mi srce i daje mi moć da mogu ljubiti one koji me progone, ogovaraju, koji mi žele zlo. Mi padamo u ljubavi prema onima koje volimo. Po ljubavi se prepoznaje jesmo li Božji učenici ili nismo, po ljubavi. Isus kaže sv. Faustini kako će se po milosrđu prepoznati da je ona Njegova učenica. Kome treba milosrđe? Onome koji se ogriješio o mene, a ne onome koji je dobar prema meni. Najveći kanal kroz koji dolazi Božja milost u naša srca su sakramenti. Ja u euharistiji primam Ljubav jer Bog je Ljubav i nemoguće je da nemam ljubavi. Što se može dogoditi? Da je moje srce zatvoreno. Ako je moje srce puno moga ega, moga sebeljublja, moje oholosti i taštine, gdje će Božja ljubav stati? Do te ljubavi se ne dolazi u jednom trenutku. To je cjeloživotni proces. Zato kaže sv. Ivan Krstitelj daj da se ja smanjujem a da ti rasteš u meni Kriste. Koliko se ja ponizim, koliko se moj ego spusti toliko će Bog rasti u meni. Srce je područje u kojem se odvija sve. Neće me Bog pitati kakvi su drugi bili prema meni nego kakav sam ja bio prema njima. Da li sam imao ljubavi, milosrđa, da li sam praštao?
Majka Terezija, čiji spomendan danas slavimo, nije govorila o ljubavi nego ona je činila. Ona je djelom pokazivala da vrši zapovijedi ljubavi. Nije dovoljno oduševit se već nas Bog čeka na djelu. Mene je kod Majke Terezije oduševila ljubav prema Bogu. Kako mi najčešće doživljavamo vjeru? Kao automat. Imamo koristoljubiv stav prema Bogu. Ako kažem da volim Boga, da li osjećam to bilo, otkucaj Božjeg srca? Majka Terezija je čula Božji vapaj – Žedan sam! Žedan sam duša! Isus nije bio žedan vode nego naše ljubavi. Moramo biti svjesni da imamo sposobnost i mogućnost tješiti Božje srce. Možemo dati zadovoljštinu Bogu. Stalno se vrtimo oko sebe, kako je meni. Pristupajmo Bogu s ljubavi jer to je najveća radost. Ljubav daje snagu, ona svaku patnju i križ ljubav zasladi. Ljubav se uvijek daje. Po ovome se mjeri ljudski život, koliko smo porasli u ljubavi. Tako neka bude. Amen!“
Nakon sv. mise nastavilo se s klanjanjem pred Presvetim Oltarskim Sakramentom koje je bilo popraćeno tihom pjesmom slavljeničkog tima.
Prvi nas je dan duhovne obnove u zajedništvu s duhovnom obitelji uveo u otvaranje naših srca da nam, baš kao što je rekao i propovjednik, ona žeđaju za Bogom i ispune se Njegovom i međusobnom ljubavlju kako bismo mogli ostvariti zadaću na koju nas poziva Bog – pomaganje u spašavanju duša. (LB)
