Zaštitnik župe Donji Labin
Gospa Fatimska
Dana 13. svibnja 1917. god., u portugalskom mjestu Fatimi, Gospa se prvi puta ukazala malim pastirima: Luciji, Franji i Hijacinti, a kroz narednih 5 mjeseci to je činila svakoga 13. u mjesecu, otkrivajući im posebne tajne, koje se mogu sažeti u poziv na iskrenu pokoru, post i obraćenje srca. Prisjećajući se Gospinih ukazanja i fatimskih tajni, Crkva 13. svibnja slavi blagdan Gospe Fatimske, te time posebno želi uputiti vjernicima poziv na iskrenu pokoru i molitvu, kao najdjelotvornija sredstva suprotstavljanja zlu.
Ukazanja Anđela Portugala
Prije Marijinih ukazanja, troje malih pastira: Lucija (Lucia de Jesus dos Santos), bl. Franjo (Francisco Marto) i bl. Jacinta (Jacinta Marto), stanovnici sela Aljustrel u blizini Fátime, doživjeli su tri ukazanja Anđela Portugala ili Anđela Mira.
Prvo Anđelovo ukazanje
Dogodilo se u proljeće ili ljeto 1916. godine. Izgledao je kao lijepi mladić od 14 – 15 godina. Rekao im je da mole: “Moj Bože! Vjerujem u Te, klanjam Ti se, uzdam se u Te i ljubim Te. Molim Te da oprostiš onima koji ne vjeruju u Tebe, koji Ti se ne klanjaju, koji se ne uzdaju u Tebe i koji Te ne ljube. Tako molite! Srce Isusovo i Marijino pozorno slušaju vaše molitve.”
Drugo Anđelovo ukazanje
Dogodilo se u ljeto 1916. godine. Anđeo je poručio: “Što radite? Molite, mnogo molite! Presveta Srca Isusa i Marije imaju s vama milosrdne nakane. Neprestano prikazujte Svevišnjem molitve i žrtve! Što god možete, prinesite Bogu za žrtvu kao zadovoljštinu za grijehe kojima Ga ljudi vrijeđaju i molitvu za obraćenje grešnika. Tako ćete osigurati mir svojoj domovini.”
Treće Anđelovo ukazanje
Treće ukazanje dogodilo se krajem ljeta ili početkom jeseni 1916. godine. Anđeo je kleknuo pored njih i rekao: “Presveto Trojstvo, Oče, Sine i Duše Sveti, klanjam Vam se i prikazujem Vam predragocjeno Tijelo, Krv, Dušu i Božanstvo Isusa Krista, prisutno u svim svetohraništima svijeta, kao naknadu za uvrede, svetogrđa i ravnodušnosti, kojima je On sam uvrijeđen. U ime neizmjernih zasluga Njegova Presvetoga Srca i Prečistog Srca Marijina, molim Vas za obraćenje jadnih grešnika.” Zatim je Anđeo uzeo hostiju i dao je Luciji, a kalež Jacinti i Franji. Božja prisutnost bila je toliko snažna, da ih je gotovo potpuno obuzela. Mir i sreća koju su osjećali bili su veliki, jer im je duša iznutra i u potpunosti bila usredotočena na Boga.
Gospina ukazanja
Gospa se ukazivala iznad hrasta crnike, visokog oko jedan metar. Bl. Franjo je samo vidio Gospu, ali je nije čuo. Bl. Jacinta vidjela je i čula Gospu, a Lucija je pored toga i razgovarala s Gospom. Ukazanja su se zbivala oko podneva.
Prvo Gospino ukazanje (13. svibnja 1917.)
Prvo su opazili dva svjetla, poput bljeska, a zatim Gospu. Lucija je ovako opisala: “Bila je to jedna Gospođa potpuno odjevena u bijelo, sjajnija od sunca, oko koje se širilo svjetlo sjajnije i blistavije od onog koje isijava kristalna posuda puna čiste vode obasjana zlatnim zrakama sunca. Njeno lice, neopisivo lijepo, nije bilo ni tužno ni veselo već ozbiljno. Ruke skupljene kao na molitvu, bile su nagnute i okrenute prema gore. Na desnoj ruci visjela joj je krunica.”
Gospa je razgovarala s Lucijom. Prvo je poručila, da se ne boje i da im ništa neće napraviti. Zamolila ih je da dolaze na isto mjesto svakog trinaestog dana u mjesecu, u isto to vrijeme, šest mjeseci zaredom. Gospa: “Hoćete li prikazati Bogu sva trpljenja koja vam želi poslati kao zadovoljštinu za grijehe kojima je uvrijeđen i kao molitvu za obraćenje grešnika?” Lucija: “Da,hoćemo.”
Gospa je pomacima ruku rasula prema njima jako svjetlo, koje im je prodrlo do najskrovitijih dijelova duša, pa su vidjeli sebe u Bogu, jasnije nego da su se promatrali u najboljem ogledalu. Nakon par trenutaka Gospa je nadodala: “Molite krunicu svaki dan kako biste izmolili mir svijetu i svršetak rata.”
Drugo Gospino ukazanje (13. lipnja 1917.)
Gospa je poručila, da Isus želi da se ustanovi pobožnost Njenom Prečistom Srcu. Onom tko to prihvati, obećala je spasenje, a te će duše Bog voljeti poput cvijeća kojim je Ona okitila Njegovo prijestolje.
Na dlanu desne Gospine ruke nalazilo se Srce obavijeno trnjem, koje je u njega bilo zabodeno. Prečisto Srce Marijino je izranjavano grijesima čovječanstva koji traže zadovoljštinu.
Treće Gospino ukazanje – fatimske tajne (13. srpnja 1917.)
Gospa je preporučila svakodnevnu molitvu krunice. Nastavila je: “Žrtvujte se za grešnike i recite mnogo puta kad prinosite neku žrtvu: “O moj Isuse, to je za tvoju ljubav, za obraćenje grešnika i za naknadu za grijehe počinjene protiv Prečistog Srca Marijina.”
- Prvi dio fatimske tajne: ukazanje pakla
Vidjeli su ognjeno more, a u taj oganj bili su uronjeni vragovi i duše. Izgledali su kao prozirna crna ili smeđa žeravica, ugljen u ljudskom obliku. Plivali su u žeravici, a uvis su ih podizali plamenovi. Padali su na sve strane, dok su se čuli strašni krikovi i bolni uzdasi puni očaja što su tjerali strah u kosti. Vragovi su izgledali kao stravične, jezive nepoznate životinje.
- Drugi dio fatimske tajne: objavljivanje kazne i načina na koje se može izbjeći
Gospa: “Vidjeli ste pakao kamo odlaze duše jadnih grešnika. Kako bi ih spasio, Bog želi ustanoviti pobožnost Mome Prečistom Srcu.”
Gospa je navijestila II. svjetski rat, širenje komunizma, glad, progonstvo Crkve i pape, ako se ne ispune Njeni zahtjevi da se Rusija posveti Njenom Prečistom Srcu, te kao zadovoljštinu – svetu Pričest u prvih pet subota u mjesecu. Ako se ispune zahtjevi, Rusija će se obratiti i mir će zavladati. Nažalost ljudi nisu poslušali zahtjeve, makar je Lucija to obznanila drugima.
Gospa: “Kada molite krunicu, nakon svakog otajstva (desetice) recite: “O Moj Isuse, oprosti nam naše grijehe, očuvaj nas od paklenog ognja i dovedi u raj sve duše, osobito one kojima je najpotrebnije Tvoje Milosrđe!”
- Treći dio fatimske tajne:
Prva scena: Anđeo s ognjenim mačem, koji izgleda kao da će spaliti svijet. Snažnim glasom je kliktao: “Pokora, pokora, pokora!” Plamenovi su se gasili u dodiru sa svjetlošću iz Marijine ruke. Svijetu prijeti kazna ako ne čini pokoru i ne časti Isusa i Mariju.
Druga scena: Progon Crkve, pape, biskupa, redovnika, redovnica, muškaraca i žena – ubijeni su od skupine vojnika koji su koristili vatreno oružje.
Treća scena: Veliki povratak ljudi Bogu. Dva anđela imaju posude u kojima sabiru krv mučenika te njome škrope duše koje se približavaju Bogu. – Proslava i trijumf Marijinog Prečistog Srca.
Četvrto Gospino ukazanje (19. kolovoza 1917.)
Gospa je došla 13. kolovoza, ali djece nije bilo jer ih je pritvorio načelnik. Ponovno se Gospa ukazala 19. kolovoza. Gospa: “Molite, mnogo molite i žrtvujte se za grešnike. Znajte, mnoge duše odlaze u pakao, jer se za njih nitko ne žrtvuje i ne moli.”
Peto Gospino ukazanje (13. rujna 1917.)
Gospa djeci: “Nastavite moliti krunicu. U listopadu će doći i naš Gospodin, sa mnom i svetim Josipom kako bi blagoslovili svijet. Bog je zadovoljan vašim žrtvama.”
Šesto Gospino ukazanje (13. listopada 1917.)
Gospa je zamolila da se na mjestu ukazanja podigne kapelica. Izjavila je da je ona – Gospa od svete Krunice.
Lucija je vidjela tri otajstva krunice na nebu kraj sunca, a Franjo i Jacinta samo prvo. U prvom otajstvu pojavio se sveti Josip s Djetetom Isusom i Gospom od krunice. Sveti Josip i Isus su blagoslivljali mnoštvo ljudi. U drugom otajstvu je viđenje Žalosne Gospe i Isusa kako trpi na putu za Kalvariju. U trećem otajstvu je Gospa od Karmela, okrunjena Kraljica neba i zemlje s Djetetom Isusom na rukama.
Dogodilo se i Čudo Sunca koje je vidjelo između 50.000 i 70.000 ljudi. Poput velike vatrene kugle Sunce se kretalo strelovitom brzinom i okretalo oko svoje osi. Prelijevali su se svjetlucavi tonovi i mnogo raznih boja. Trajalo je oko 10 minuta, a vidjelo se i s udaljenosti od 40 km. Sunce se nakon toga vratilo na isto mjesto i normalno sijalo.
Štovanje
Godine 1919. gradi se kapela ukazanja, a bazilika se počinje graditi 1928. godine. Ukazanja u Fatimi autentičnim je 1930. godine priznao mjesni portugalski biskup. Godine 1931. portugalski biskupi posvećuju Portugal Bezgrešnom Srcu Marijinu. Godine 1942. papa Pio XII. posvetio je Bezgrešnom Srcu cijeli svijet. Papa Pavao VI. hodočasti u Fatimu na 50. obljetnicu ukazanja, 13. svibnja 1967., a papa Ivan Pavao II. je 1991. godine došao zahvaliti Fatimskoj Gospi za preživjeli atentat izvršen na njega 13. svibnja 1982. godine.
Godišnje se u fatimskom svetištu okupi oko četiri milijuna hodočasnika.
Litanije Gospi Fatimskoj
Gospe Fatimska, Moli za našu dragu zemlju.
Gospe Fatimska, Usavrši i posveti naše svećenstvo.
Gospe Fatimska, Učini naša Katolike gorljivijima
Gospe Fatimska, Vodi i nadahnjuj one koji su na vlasti.
Gospe Fatimska, Izliječi bolesne koji se povjeravaju tebi.
Gospe Fatimska, Utješi tjeskobne koji vjeruju u tebe.
Gospe Fatimska, Pomozi one koji zazivaju tvoju pomoć.
Gospe Fatimska, Oslobodi nas svih opasnosti.
Gospe Fatimska, Pomozi nam oduprijeti se kušnjama.
Gospe Fatimska, Isprosi nam sve što te ponizno molimo.
Gospe Fatimska, Pomozi našim bližnjima.
Gospe Fatimska, Vrati na pravi put našu zalutalu braću.
Gospe Fatimska, Vrati nam stari zanos.
Gospe Fatimska, Isprosi nam oprost za naše mnogostruke grijehe i uvrede.
Gospe Fatimska, Privedi cijelo čovječanstvo pred noge božanskog Djeteta.
Gospe Fatimska, Isprosi mir svijetu.
O Marijo, bez grijeha istočnog začeta, moli za nas koji se tebi utječemo.
Bezgrješno srce Marijino, moli za nas sada i na času smrti naše. Amen.
Pomolimo se:
Bože beskrajne dobrote i milosrđa, ispuni naša srca velikim povjerenjem u tvoju dragu majku, koju zazivamo nazivajući je Gospom od Krunice i Gospom Fatimskom i podari nam po njenom moćnom zagovoru sve milosti, duhovne i vremenite, koje su nam potrebne. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.
Sv. Franjo
Sveti Franjo Asiški rodio se početkom 1182. u Asizu kao sin trgovca Pietra di Bernardonea i majke Pice Bourlemont. Kao dječak i mladić bavio se prodajom sukna, kao i njegov otac. Volio je svečanosti i raskoš. Uz te, manje savršene prirodne kvalitete, imao je i boljih: tankoćutnu osjećajnost, samilost prema siromasima, a bio je i ćudoredno neporočan. Aktivno je sudjelovao u oružanim sukobima između Asiza i Peruggije. Već u tom razdoblju njegova života mogle su se nazrijevati neke klice Božjega poziva.
Kad je Franjo došao iz zarobljeništva iz Peruggjie te se oporavio od podulje bolesti, iako se nešto u duši već bijaše promijenio, pokušao je ipak poći za slavom. Uputio se stoga prema pokrajini Pugli, a zaustavio u Spoletu. Uzrok tome bio je tajanstveni glas u snu koji ga je pozivao da radije slijedi gospodara nego slugu.
Franjo se tada vratio natrag u Asiz. Da svlada ono što mu po naravi bijaše odvratno, dao se na djela herojske ljubavi prema siromasima i gubavcima. U jesen 1205. bijaše opet u rodnom Asizu. Tada je u crkvici Svetog Damjana tri puta čuo zov Raspetoga: “Franjo, pođi i popravi mi crkvu jer, kako vidiš, sva je u ruševinama!” Obnovio je crkvicu Svetog Damjana te ondje povučen provodio vrijeme u molitvi. Kao pokornik i Bogu posvećena osoba izjavio je: “Čujte me i shvatite dobro! Do ovog sam časa svojim ocem nazivao Pietra Bernardonea, odsad s većim pouzdanjem mogu reći: Oče naš, koji jesi na nebesima, u tebe stavljam sve svoje blago i nadu i zalog svog ufanja.”
Franjino je propovijedanje palilo, a još više primjer. Samo nekoliko dana kasnije pridružiše mu se prvi sudrugovi novoga načina života. Franjo ih je godinu dana poučavao, a onda počeo slati na propovijedanje. Sastavio je prvu kratku Formulu života. To je pravilo usmeno potvrdio papa Inocent III. 1209. je godina utemeljenja Reda manje braće. Potvrdivši franjevačko pravilo, papa je ovlastio prvu dvanaestoricu male braće da posvuda propovijedaju Evanđelje.
Sveti Franjo želi postati misionar i mučenik. Nakon što je osnovao i drugi franjevački red – klarise – odjenuvši prije toga u redovničko odijelo svetu Klaru, Franjo je 1219. godine uspio doći u Svetu zemlju, gdje je propovijedao u prisutnosti dobrohotnog i razboritog sultana. Na taj je način svojim sinovima otvorio prostrano polje misionarskoga rada na Bliskom istoku.
Franjo je dvije godine prije smrti primio svete rane. Teško bolestan, Franjo se dao prenijeti u crkvu Svete Marije Anđeoske, na mjesto gdje je jasno upoznao svoj životni poziv. Položen na golo tlo, umro je uz pjevanje 141. psalma u subotu 3. listopada 1226. Toma Čelanski piše: “Smrt je pjevajući primio”. U svojoj slavnoj “Pjesmi brata Sunca” smrt je nazvao “sestricom”, on ju je kao takvu radosno i dočekao. Papa Grgur IX. dvije godine nakon Franjine smrti proglasio ga je svetim. Isti je papa odredio da mu se pokraj Asiza podigne dvostruka veličanstvena bazilika. U nju je 1230. bilo preneseno svečevo tijelo. Danas se Franjino tijelo čuva u donjoj bazilici na povišenom mjestu. (Preuzeto s: http://franjevke-dubrovnik-dance.net)
PJESMA STVOROVA
Sv. Franjo Asiški
Svevišnji, svemoćni, Gospodine dobri,
tvoja je hvala i slava i čast
i blagoslov svaki.
Tebi to jedinom pripada,
dok čovjek nijedan dostojan nije
ni da ti sveto spominje ime.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
sa svim stvorenjima svojim,
napose s bratom, gospodinom Suncem:
od njega nam dolazi dan
i svojim nas zrakama grije.
Ono je lijepo i sjajne je svjetlosti puno,
slika je, Svevišnji, tvoga božanskoga sjaja.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
po bratu našem Vjetru,
po zraku, oblaku, po jasnoj vedrini,
i po svakom vremenu Tvojem,
kojim uzdržavaš stvorove svoje.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
po sestrici vodi,
ona je korisna, ponizna, draga i čista.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
po bratu našem Ognju,
koji nam tamnu rasvjetljuje noć.
On je lijep i ugodan, silan i jak.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
po sestri i majci nam zemlji.
Ona nas hrani i nosi, slatke nam plodove,
cvijeće šareno i bilje donosi.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
po onima koji opraštaju iz ljubavi Tvoje
i podnose rado bijede života;
blaženi koji sve podnose s mirom,
jer ćeš ih vječnom okruniti krunom.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
po sestri nam tjelesnoj smrti,
kojoj nijedan smrtnik umaći neće.
Jao onima koji u smrtnom umiru grijehu;
a blaženi koje ti nađeš po volji presvetoj svojoj.
Hvalite i blagoslivljajte Gospodina moga,
zahvaljujte njemu, služite njemu
svi u poniznosti velikoj!