Zaštitnik župe Marcilnica – Presveto Srce Isusovo
U petak, 16. lipnja, proslavljeno je Presveto Srce Isusovo na Marcilnici svečanom svetom misom koju je predvodio vlč. Wojciech Wlazlo u koncelebraciji svećenika Labinskog dekanata. Iako je poslijepodnevna kiša najavljivala kako se misa neće moći služiti na otvorenom prostoru iza kapele, Gospodin je bio milostiv pa se okupio veći broj vjernika na proslavi župne svetkovine.
Predvoditelj slavlja je u vrlo poučnoj i poticajnoj propovijedi naglasio: „ S jedne strane vidimo Srce Isusovo ali također možemo vidjeti i naša srca. Postavio bih tri dijagnoze kao kardiolog, imamo tri bolesti koje nam smetaju da ljubimo. Prva je ljubomora, zavist kada se ne možemo radovati dobru koje netko drugi ima. Neki uspjeh, neko dobro koje drugi ima želimo da bude naše. Dolazimo do toga da netko ne želi govoriti o svojim uspjesima. Zašto? Jer ne želi da ga netko drugi gleda krivim okom. To je bolest našeg srca koja nas ubija, odvaja od radosti. Za tu bolest postoji jedan lijek – zahvalnost, da budemo Bogu zahvalni za sve što nam je dao. Naša vrijednost ne dolazi od drugih osoba. Svatko od nas je neizmjeran dar za zajednicu. Druga bolest je zatvorenost, samodostatnost. Svi smo jako okupirani samima sobom, s našim stvarima i ne dopuštamo drugima da se uključe, ne trebamo druge jer nam je dobro tako kako nam je. Držimo se na jednoj distanci jedni od drugih, usredotočujemo se na naše stvari. Lijek za ovu bolest je milostinja – da odvojiš od svoga i primjetiš druge. Stvara se stav srca da sam drugima važan, da su drugi potrebni moje pomoći, da sam ja za druge i drugi za mene. To je ljubav Isusova koja je usmjerena na druge. Treća bolest je licemjerje, neiskrenost, da ne govorimo stvari koje nam smetaju, da ne pokažemo ono što smo mi. Moramo uvijek staviti masku pred drugima da ne budu povrijeđeni. Naša vrijednost ne dolazi od mišljenja drugih. Lijek za ovu bolest je ispovijed i priznavanje svojih slabosti i ne samo svećeniku već i drugima. Ljudi od nas očekuju da budemo uvijek dobri, nasmiješeni, da uđemo u neke uloge koje nam samima smetaju. Ne možeš biti slobodan, gušiš se. Moraš biti iskren prema sebi ali i prema drugima govoreći stvari koje ti smetaju.
Srce Isusovo je nada za nas. Ako je u Srcu Isusovu bilo mjesta za tebe onda ti Bog može dati srce u kojem može biti mjesta za druge.“
