Župa Šumber proslavila Gospu od Drena

U petak, 5. kolovoza, župa Šumber je proslavila svoju nebesku zaštitnicu, Gospu Snježnu. Gospa Snježna ili Gospa od Drena, kako je mještani nazivaju, slavi se u Šumberu od 15. stoljeća, točnije od 1430., kada se prema legendi Gospa ukazala pastirici na drenu na isti dan kada Crkva slavi Gospu Snježnu. Mještani su 1440. na istom mjestu sagradili crvku i posvetili je Gospi Snježnoj.

Gospa Snježna se u Crvi slavi od 4 st. kao spomen na događaj koji se dogodio 5. kolovoza 352. godine, kada je u Rimu, usred ljeta pao snijeg. Naime, po legendi Bogorodica se ukazala rimskom patriciju Ivanu i njegovoj supruzi. Kako nisu imali djece, ne znajući kome da ostave svoju bogatu baštinu, molili su se Blaženoj Djevici Mariji da preko nje saznaju volju Božju. Presveta Djevica usliša njihove molbe, te im se objavi u noći 5. kolovoza 352. godine. Rekla im je da će joj biti veoma milo ako joj sagrade crkvu na mjestu gdje će sutra ujutro naći snijega. Isto objavljenje, u istoj noći imao je i papa Liberije. Sutradan, 5. kolovoza, mali brežuljak Eskvilin, jedan od sedam rimskih brežuljaka, bio je prekriven snijegom, koji je noću pao. Papa Liberije je ondje podigao veličanstvenu baziliku koju je kasnije preuredio papa Siksto III. i posvetio je Presvetoj Bogorodici na spomen Efeškog sabora održanog 431. godine na kojem je proglašena dogma o Marijinom bogomajčinstvu. Crkva je prozvana bazilikom Marije Velike, prve posvećene crkve Blaženoj Djevici Mariji na kršćanskom Zapadu.

Čovjek, otkada postoji čovječanstvo traga za smislom, srećom, što je zapravo potraga za Bogom. Sam po sebi, čovjek nikada do Boga ne može doći, zato se Bog objavio, prije svega Izraelskom narodu, a u punini kada je, kao druga božanska osoba, postao čovjekom. Bog je postao čovjekom preko nazaretske djevice, ponizne službenice Marije. Ako je Bog k nama došao po Gospi, to znači da On nama pokazuje i put kako je najlakše doći do Boga, a to također preko Gospe, preko Marije. 

Bog se prvo mora roditi u našim srcima. Pošto je Marija rodila Boga za ovaj svijet, ona nam pomaže da se Bog rodi i u našim srcima. Da bismo Boga donijeli drugima i Kraljevstvo Božje širili među ljudima, potrebno je da iz trenutka u trenutak vršimo volju Božju. Ali mi smo grešni, dok je Marija bezgrešna, ona je milosti puna. Marija je svakog trenutka vršila volju Božju. Marija nam pomaže da vršimo volju Božju u svom životu i tako donosimo Boga drugim ljudima. 

Kako se Marija odnosila prema događajima koje nije razumjela? Marija i Josip često nisu razumjeli riječi koje ima je Isus govorio, ali Marija je „sve uspomene brižno čuvala u svom srcu”. Marija nije težila tome da sve mora razumjeti, da joj sve bude jasno. Naš Bog je otajstvo. Bog je veći od našeg razuma i našeg srca. Pred Bogom se pada na koljena i pred Bogom se divi. Marija razmišlja i prebire u svom srcu. To je molitva. Molitva nije razumijevanje, nego divljenje pred otajstvom i povjerenje u Boga, vjera u Boga. Marija je kroz čitav svoj život razmišljala u pravcu svoga sina Isusa. Dok je god nešto radila, ona je srcem i razumom bila usmjerena prema svome Sinu. Živjela je za njega, donijela ga je na ovaj svijet za nas, za naš spas. On joj je bio sve. Marija se nikada srcem nije odvajala od njega. 

Marija je milosti puna dok mi to nismo. Naš razum i srce često lutaju u krivim mislima, salijeću nas razne napasti sa svih strana. Da bi smo i mi došli do stava kojega ima Marija, da budemo usmjereni na Isusa i u Božjoj prisutnosti cijeli dan, u stavu neprestane molitve, potrebno je vježbati se u molitvi. Potrebno je svakoga dana naći trenutak kada ćemo se povući, biti u miru s Bogom i moliti se Bogu, razmatrati o Bogu, razmišljati o Isusovom  životu, o Mariji, o otajstvima vjere. Da bismo mogli biti neprestano u Božjoj prisutnosti, da bismo postepeno došli do habitalne usmjerenosti na Boga.

Danas među ljudima i u Crkvi, vlada napast da akcija i djelovanje imaju prednost pred molitvom. U Crkvi postoji puno dobrih planova za pastoral, za djelovanje , no plodova je nažalost, malo. To je zato jer računamo na svoje snage, ne računamo s Bogom ni s molitvom. Moramo prepoznati Boga u  molitvi da bismo ga mogli donositi drugima, da bismo mogli djelovati i biti u kršćanskoj akciji. Ako osoba nema iskustvo Boga u sakramentima, u misi, u ispovijedi, molitvi, tada neće Boga prepoznati ni u svome bratu, u bližnjemu. Iz molitve se ostvaruje akcija unutar koje je neprestana molitva. Što god radimo, na srcu bi nam trebala biti slika Isusa Krista. Što god da radimo, da radimo na veću slavu Božju. 

Za doći do toga, Gospa nam daje idealnu molitvu koja nam je dostupna u svim prilikama i neprilikama, koja je djelotvorna u svim teškoćama i mukama, a to je molitva krunice o čijoj važnosti govore i crkveni dokumenti.

„Papa Lav XIII. kaže da je molitva krunice čudesna molitva koja je isprepletena anđeoskim pozdravom, Zdravo Marijo, a u nju je uvrštena i Gospodnja molitva, Oče naš. Ali krunica je protkana zahtjevom da u nutrini, u srcu razmišljamo o svetim otajstvima. Ružarij je izvrstan način molitve […] i vrlo korisna molitva, po kojoj možemo od Gospodina izmoliti vječni život.“

Krunica ima dva aspekta: usmena molitva gdje molimo Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu, a drugi aspekt je razmatranje, razmišljanje, kontemplacija. Nije ispravno kad ljudi kažu da je „krunica dosadno ponavljanje jednoga te istoga“. Papa Pio XII. kaže da je pobožnost jednako kao i ljubav. Puno puta ponavljanje istih riječi ne izriče uvijek isto, nego uvijek nešto novo. Poput zaručnika koji nema bogatstvo riječi kojima bi izrazio ljubav svojoj zaručnici i neprestano joj ponavlja volim te, volim te. To nije uvijek isto. To je uvijek novi osjećaj, novi izražaj ljubavi. Tako i mi Gospi. Ponavljajući Zdravo Marijo, svaki put iznova, na novi način kažemo Volim te, Marijo, Volim te, Marijo, ljubim te.

Drugi aspekt molitve krunice je nužni i bitni dio. To je meditacija, razmatranje o otajstvima Isusovog života. Papa Pavao VI. rekao je da je krunica bez razmatranja kao tijelo bez  duše. Kao što je tijelo bez duše hladno, tako je i krunica bez razmatranja neplodna i mrzla. Papa kaže da onda upadamo u napast da nam molitva krunica postane mehaničko opetovanje formula te se suprotstavljamo Isusovoj opomeni: ‘Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštvom riječi biti uslišani’“, molitva krunice zahtjeva razmatranje, razmišljanje o Isusovom životu, o njegovoj smrti i proslavi u nebu.

Krunica je dar Majčina srca. Marija je bila prisutna za vrijeme Isusovog djetinjstva, za njegovog života i u dramatičnom trenutku na kalvariji, bila je prisutna podno križa. Marija je vidjela Isusa kad je uskrsnuo, bila je prisutna kad je bio događaj Duhova, kad se Crkva očitovala svijetu. Marija je uznesena kod svoga Sina dušom i tijelom u nebo. I ona sve te događaje ima pohranjene u svom srcu. Pape Benedikt XVI.: „Moleći se Mariji, tražimo pristup njenom otvorenom srcu da bismo preko njenog srca došli do srca Isusova“.

Moleći krunicu i razmatrajući otajstva posuđujemo Marijina sjećanja, sjećanja iz njenog srca, iz dubine njene duše. Zato, kad moli krunicu, kršćanska zajednica preuzima Marijina sjećanja i njen kontemplativni pogled, rekao je Ivan Pavao II.

Prema metodi sv. Ignacije Lojolskog, kad molimo krunicu, u razmatranju upotrijebimo pet osjetila: da gledam, slušam, mirišem, kušam i opipom dotičem; kad razmatram Muku Kristovu, žalosna otajstva, da vidim kako Isusu probadaju ruke i noge, da gledam, da budem s Marijom podno križa, da dotičem, da plačem – to je molitva krunice.

Svrha svake pobožnosti pa tako i pobožnosti krunice jest naša preobrazba i rast u ljubavi. Tko s Marijom  razmatra Isusova otajstva, sve više poprima Njegovu sliku i suobličuje se njemu. 

Svrha molitve uopće i krunice je preobrazba našeg srca, da bismo bili poput Isusa, da drugima donosimo Boga, vječno spasenje. Kad smo u molitvi, družimo se s Bogom. Započinjući prijateljski razgovor s Isusom i Marijom, u razmatranju otajstva krunice i blagujući tijelo Kristovo, možemo postati njima slični. Možemo od tih najuzvišenijih uzora naučiti živjeti ponizno, skrovito, strpljivo i savršeno. Ako se družim s Isusom i Marijom, bit ću poput njih, moje srce će se širiti za Boga i za bližnjega. Molimo da nam Marija udijeli srce spremno za Boga, da se otvorimo njoj i njenom Sinu, da se otvorimo molitvi i da po molitvi budemo slični njenom sinu Isusu.

Papa Pio XII. molitvi Svete Krunice pridaje moć sličnoj Davidovoj praćki. „Crkva će se moći neustrašivo suočiti s paklenim neprijateljem, ponavljajući protiv njega riječi mladog pastira Davida: Ti ideš na me mačem, kopljem i sulicom, a ja idem na te u ime Jahve Sebaota, Boga izraelovih četa […] I sav će ovaj zbor znati da Jahve ne daje pobjedu mačem ni kopljem (1Sam 17, 45-47).“ (JV)